Instrumenti planiranja regionalnog razvoja

Upoznavanje sa pojmom i faktorima regionalnog razvoja i instrumentima planiranja uravnoteženog održivog regionalnog razvoja, posebno nerazvijenih područja.
Isticanje značaja veće konkurentnosti regiona i regionalne prostorne integracije u šire okruženje. Osim prostornog aspekta, instrumenti planiranja regionalnog razvoja obuhvataju i aktivnosti vezane za institucionalni, zakonodavni i strateški okvir politike upravljanja regionalnim razvojem.
Takođe, studenti doktorskih studija će biti upoznati sa teorijsko-metodološkom aparaturom planiranja i programiranja razvoja regionalne infrastrukture kao integralne celine u okviru struktura i aktivnosti u prostoru.

Usvajanje naučno-aplikativnih saznanja vezanih za problematiku planiranja uravnoteženog, održivog, regionalnog razvoja.

Radi postizanja uravnoteženog prostornog razvoja, instrumenti planiranja obuhvataju set pitanja u okviru naučne i stručne problematike održivog regionalnog razvoja, a svode na sledeća:

  • Pojam regionalnog razvoja
  • Kriterijumi i principi regionalnog razvoja
  • Decentralizacija, policentrični razvoj i odnos selo-grad u pocesu planiranja prostornog razvoja
  • Potencijali prostora Srbije, kao determinanta održivog regionalnog razvoja
  • Problematika regionalizacije u Srbiji
  • Pravci i prioriteti planiranja održivog regionalnog razvoja Srbije
  • Institucionalni, zakonodavni i strateški okvir politike regionalnog razvoja Srbije
  • Strateško planiranje i upravljanje regionalnim razvojem
  • Mesto regionalne infrastrukture u implementaciji strateških (prostornih) planova
  • Proces prostorne integracije, kao faktor regionalnog razvoja
  • Realizacija makro i mikro ekonomskih mera u cilju postizanja regionalnog razvoja
  • Evropski instrumenti – fondovi regionalnog razvoja
  • Ciljevi regionalne politike EU
  • Evropska dokumenta prostornog razvoja
  • Perspektive prostornog razvoja EU

Vujošević M., (2006). 'Novi evropski dokumenti održivog razvoja i prioriteti institucionalnog i organizacionog prilagođavanja u Srbiji i Crnoj Gori', u M. Vujošević, M. Filipović (red.), Održivi razvoj u SCG: Institucionalno prilagođavanje rešenjima i praksi u EU, s. 301-374, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu i Institut za arhitekturu i urbanizam Srbije, Beograd.
Vujošević M. (2008). Strategija prostornog razvoja R. Srbije – studijsko-analitičke osnove. „Planiranje održivog (prostornog) razvoja u EU – prikaz novijih dokumenata i inicijativa“. Republička agencija za prostorno planiranje, IAUS, Beograd
Grigg S.N. (1988): Infrastructure engineering and management. Jonn Wiley & Sons, New York, Chichester, Brisbane, Toronto, Singapore.
Grupa autora (2006). Metropolitan Networking in CADSES, Geografski fakultet Beograd, SPECTRA Centre, Bratislava, IOR, Drezden, Beograd, ured. B.Stojkov.
Derić B, Atanacković B. (2000), Koncepcija regionalnog razvoja Srbije. Regionalni razvoj i demografski tokovi balkanskih zemalja, knj. 5, Ekonomski fakultet, Univerzitet u Nišu.
Žegarac Z., Lukić B. (1997): Infrastrukturni sistemi kao inicijatori regionalnog razvoja i demografskih tokova u Srbiji. Monografija: ''Regionalni razvoj i demografski tokovi balkanskih zemalja'', Ekonomski fakultet Univerziteta u Nišu, Niš.
Jakopin, E. (2005), Regionalne neravnomernosti kao limitirajući faktor razvoja Srbije, Kopaonik, Savetovanje ekonomista Srbije (SES).
Jakopin, E. (2007), Strateški pristup regionalnom razvoju Srbije, Međunarodni naučni skup: Rast institucionalnog kapaciteta i investicionih mogućnosti: glavni izazovi za Srbiju u 2007, SES, Kopaonik.
Jakopin E., Perišić A. (2010), Regionalni razvoj. FEFA, Beograd.
Mihailović, K. (1990). Regionalna stvarnost Jugoslavije, Ekonomika, Beograd.
Ocić Č (2002). Regionomika: Uvodna razjašnjenja. Zbornik Matice srpske za društvene nauke  br. 112-113 (str.7-67).
Ostrom E., Schroeder L., Wynne S. (1993): Institutional Incentives and Sustainable Development; Infrastructure Policies in Perspective. Westview Press, Boulder, San Francisco, Oxford.
Prugh T, Costanza R, Daly H, (2000). The Local Politics of Global Sustainability, Island Press, Washington, D. C., Covelo, California, USA.
Rosić I. (1997) Osvrt na najznačajnije probleme u regionalnom razvoju Srbije. Regionalni razvoj i demografski tokovi u SR Jugoslaviji. Ekonomski fakultet, Univerzitet u Nišu.
Faludi A. (ed.), (2007) Territorial Cohesion and the European Model of Society, Cambridge, MA, Lincoln Institute of Land Policy,
Friedmann J. (1986). Regional Development Policy – a case study of Venezuela, Massachusetts Institute of Technology Cambridgeand Harvard University USA, England,.
 
Nacrt prostornog plana Republike Srbije 2010-2014-2021. MŽSPP, RAPP. – deo o regionalnom razvoju/*Zakon o Prostornom planu Republike Srbije od 2010 do 2020. Službeni glasnik RS br. 88/2010
Strategija regionalnog razvoja Republike Srbije za period od 2007. do 2012. godine, Službeni glasnik Republike Srbije, 21/2007.
Nacionalna strategija privrednog razvoja Republike Srbije 2006-2012, Ministarstvo privrede i Republički zavod za razvoj, Beograd, novembar 2006.
Vlada RS (2004), Regionalna politika Evropske unije, Kancelarija za pridruživanje Evropskoj uniji, Beograd
European Spatial Development Perspective, ESDP, Towards Balanced and Sustainable Development of the Territory of  the EU (1999), Committee on Spatial Development EU, Potsdam.
Territorial Agenda of the European Union. Towards a More Competitive and Sustainable Europe of Diverse Regions (Agreed on the occasion of the Informal Ministerial Meeting on Urban Development and Territorial Cohesion in Leipzig on 24/25 May 2007).
Teritorijalna agenda EU do 2020. godine i stanje i perspektive prostora EU. Inženjerska komora Srbije, Matična sekcija planera (2012) prevodi, knj.8. Beograd.
Spatial Planning. Key Instument for Development and Effective Governance, with Special Reference to Countries in Tansiton (2008), ECE UN, New York and Geneva.
Working for the regions. EU regional policy 2007-2013, EU, Regional Policy, Inforegio, January 2008.